Tamo 2015. sam prvi put vidio MMA na televiziji i vidio sam se u tome. Prvo sam se pitao što je to, malo izguglao i to je to. Počeo sam trenirati s 17 godina, dok sam s 18 odradio svoja prva dva amaterska meča koja nisu dobro prošla jer nisam znao kako to funkcionira. Sljedeće godine sam odradio osam mečeva i pobijedio u svima te u prvom profi meču protiv iskusnijeg borca. Iste godine sam upoznao ‘uju’ na drugom profi meču, započinje nam jedini poluteškaš koji je na FNC ‘Armagedonu’ nastupio u četvrtfinalu, a gledat ćemo ga i u polufinalu – Aleksandar Dimitrijević (23, 3-3)
Srpski borac iz njemačkog tima s menadžerom iz Hrvatske, reklo bi se – prava regionalna priča, a tu povezanost Njemačke i Hrvatske/Srbije sve češće gledamo danas na različitim područjima.
– Upoznali smo se slučajno na mom drugom meču. ‘Ujo’ je tu stao u moju zaštitu prvi put kad me vidio i tu je krenula naša suradnja – govori nam Aleksandar.
A na tom meču Aleksandar nije imao pratnju trenera jer su, kako kaže, ‘obojica otišli na more’, već je uz njega bio bivši kolega iz kluba te menadžer koji ga je na kraju ‘preveslao’. Tad ga je pobijedio hrvatski borac Zoran Đođ (33, 13-17-1-1), ali bio je to samo početak nove sportske suradnje.
– Dođu kojekakvi šarlatani i onda uništavaju mlade dečke. Svi moji dečki mene zovu ‘ujo’ jer smo svi na nekoj obiteljskoj bazi, a znam koliko dečki ulažu u ovaj sport. Taj menadžer mu je trebao platiti meč, ali meni je Aleksandar nakon toga rekao da nije dobio novac. Mislio sam da je sve riješeno, a meni se ‘zamračilo’ kad sam to čuo. Riješili smo to s njegovim menadžerom, bilo je tu svakakvih riječi, ali na kraju je Aleksandar završio kod mene – govori nam Aleksandrov trener i menadžer Christian Uskoković.
Aleksandar iz Kruševca u Srbiji, ali svoj je sportski put izgradio u Njemačkoj.
– Prije tri godine sam upoznao svoju dragu i otišao sam u Njemačku, a zadnjih šest godina sam samo u MMA-u. Tako sam nastavio put u sportu. Prvo sam krenuo u MMA Spiritu i tamo su više bile neke ‘zvijezde’ pa tamo nismo našli zajednički jezik jer su me tamo gledali samo kao nekog tko plaća članarinu. Nije mi se sviđao njihov ugovor, nudili su mi baš dosta, ali rekao sam da imam svog menadžera i to im se nije svidjelo. No, u Offenbachu u MMA klubu Pyranha su me prihvatili kao da sam rođen među njima. Sve je super, poštuju me
A upravo mu je supruga Sonja velika podrška. Ističe kako mu je jedan od većih stresova prije ovog meča bio na putu do Šibenika. Stali su u Zagrebu, a Sonja Aleksandru nije htjela kupiti čaponjke (op. a. dimljene svinjske nogice) da ih odnesu sa sobom u Njemačku jer nešto takvo tamo nema.
Bilo kako bilo, tu su ‘razmiricu’ razriješili i zajedno stigli na odredište, a ona mu je pružala podršku i na prijašnjim mečevima – bilo pred malim ekranom ili pokraj kaveza. Tako je bilo i na meču protiv iskusnog hrvatskog borca Mladena Kujundžića (32, 3-5-1) protiv kojeg je upisao pobjedu nakon diskvalifikacije Kujundžića zbog udarca laktom u potiljak. Bilo je to nakon što je slavio u četvrtfinalu Armagedona, a nakon toga je Aleksandar odradio još jedan meč u SBC-u koji je izgubio nakon odluke sudaca.
– U Armagedon smo došli jer je to bila savršena prilika za dobar marketing i promociju. Na meni je samo da treniram i da sam zdrav, odmah sam prihvatio taj prijedlog.
U četvrtfinalu protiv Jovana Leke je Aleksandar Dimitrijević odradio točno onakav meč kakav su zamišljali i na kraju je srpski borac slavio armbarom.
– Najgore je iščekivanje prije dolaska u kavez. A kad uđem u kavez – to je ono što volim i za što sam se opredijelio. Nema straha, to je jednostavno normalno. Bez obzira tko je protivnik, ja sam i protiv Kujundžića ušao hladan. Meni je jedini problem to iščekivanje da dođem na red i odradim meč. A sad ću dići pritisak cijelom svom timu da to odradimo na najboljoj mogućoj razini. Ako želim ubrati onog najboljeg, moram prihvatiti da će tu i tamo biti i ono najgore. Prihvatio sam da ovaj sport ima dvije strane medalje
Njegov protivnik u polufinalu je Slovenac Igor Kuzmanović koji dolazi iz kickboxinga, ali nije nastupio u četvrtfinalu, dok je Aleksandar jedini poluteškaš koji je pokazao protivnicima što može.
– To mi je prednost jer oni nisu ništa vidjeli u meču protiv Leke. Sasvim sam drugi borac protiv nekog drugog. Tako nisam volio jiu jitsu, pogotovo u Srbiji jer sam bio ‘zelen’ i samo sam se išao tući. Ali kad sam vidio kako se to radi na europskom nivou, morao sam ‘spustiti glavu’ i slušati. Imao sam odličan tim oko sebe i iznimno napredovao.
A gdje se vidi do kraja turnira?
– Vidim se u finalu. Ništa ne počinjem da bi stao na pola. Uvijek idem do kraja, a gdje je kraj, vidjet ćemo. Volio bih se tamo naći sa Žgelom jer nije kompletan borac kao Janković, ali na kraju mi je totalno svejedno. No, volio bih odraditi sa Žgelom da će mu biti malo dva oka za plakanje – rekao je Dimitrijević i tako pokazao utjecaj ‘Reptila’ i u Njemačkoj.
