Ako se u borbi brže umarate i dostižete fazu potpune iscrpljenosti puno brže nego na treningu, evo jednog od mogućih objašnjenja zašto je to tako.
Zamislimo sportaša koji sjedi u svlačionici prije početka nastupa na nekom važnom natjecanju, npr. Svjetskom prvenstvu. Pretpostavimo da se počinje brinuti oko toga može li on/ona pobijediti, je li dovoljno trenirao, strah ga je što će se sve dogoditi i hoće li se snaći u nepredvidivim situacijama na borilištu.
Kao posljedica takvih “negativnih” misli i brige o budućnosti aktivira se poseban dio u mozgu, amigdala, koja pokreće različite fiziološke reakcije u organizmu povezane s osjećajima straha, brige ili prijetnje. Time se u organizmu povećava količina adrenalina, raste broj otkucaja srca, raste krvni tlak, ubrzava se disanje, raste mišićna napetost, a opskrba krvi iz probavnog sustava se preusmjerava u velike mišiće ruku i nogu. Generalno gledajući, zahvaljujući ovakvom automatskom fiziološkom odgovoru cijelo tijelo je potpuno aktivirano i spremno za “borbu”. Međutim, nije rijetkost da sportaši u takvom stanju provedu i po nekoliko sati prije nastupa što zapravo nije poželjno.
Naime, jedna od posljedica previsokog intenziteta i automatskog fiziološkog odgovora je to da mišiće drži prenapetima predugo. Najbolja izvedba svakog pokreta zahtjeva optimalnu napetost potrebnog(ih) mišića u točno određenim trenucima. Ako su vam mišići prenapeti prije, za vrijeme i ostaju prenapeti poslije izvršavanja nekog pokreta(akcije) vaš pokret ne teče glatko, u grču ste te su vaša izvedba i koordinacija pokreta narušene. Uz to gubite jako puno energije, u fazu iscrpljenosti dolazite prije završetka natjecanja i vjerojatno vam nije jasno kako to da, iako mnogo trenirate preko tjedna, na natjecanju ste potpuno iscrpljeni prije samoga kraja!?
Primjer situacije nepotrebne mišićne napetosti iz borilačkog sporta koji je na žalost karakterističan za mnoge a posebno za mlade borce.
Na dan natjecanja, ujutro odmah nakon buđenja počinjete dizati svoj intenzitet kako bili spremni za nastup koji je za nekoliko sati. Prije početka zagrijavanja podižete intenzitet još više kako bi bili maksimalno “nabrijani”, a pri zagrijavanju slušate glasnu muziku brzog ritma kako bi probili granice ionako već previsokog intenziteta. Počinje borba, a vaši mišići su prenapeti kada pripremate napad (npr. ruke čvrsto stisnute u gradu, guma za zube čvrsto stisnuta, čvrsti stav nogu prilikom kretanja..); u napadu koristite sve mišiće (i one koji su potrebni i one koji su suvišni, npr. stisnuta vilica); poslije napada još uvijek ste pod dodatnim adrenalinom te ostajete u istoj visokoj mišićnoj napetosti kao i u fazi samoga napada, i tako u krug … Logičan slijed je da ste iscrpljeni prije kraja borbe … a toliko ste trenirali …
Sportaši se često brinu da će biti preopušteni, no primjeri iz teorije i prakse govore da je loša izvedba prije posljedica previsokog intenziteta nego preniskog!
Naučiti prepoznati napetost i smiriti se u pravom trenutku predstavlja ključnu vještinu koja vam je potrebna kako biste se znali opustiti prije nastupa, ali i za vrijeme nastupa. Tako je jedan od ciljeva sportaša uvježbavanje tehnika opuštanja do te mjere da mogu postići željenu optimalnu opuštenost u svega nekoliko sekundi. Za postizanje tog cilja prije svega potreban je sveobuhvatan rad na negativnim mislima, prevelikim očekivanjima, brizi što će drugi reći i uvježbavanju tehnika opuštanja ili relaksacije kako bi se sportaš mogao trenutno smiriti i biti najbolji što može biti u svakom trenutku. Dakle, potreban je mentalni trening, vrlo važan a često izostavljen dio sportske pripreme.
Autor: Igor Čerenšek mag.psych.
