Željko Mavrović je 26. rujna 1998. godine u američkom gradu Uncasvilleu boksao za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji verzije WBC protiv Britanca Lenoxa Lewisa i izgubio na bodove.
“Da sam bio prilagođeniji, da sam konzumirao crveno meso, bolje bih prošao na tom meču. Trebala mi je sirovost i gruba eksplozivnost, no nisam je tada imao i to me koštalo i pobjede. Lenox je pričao pohvalno o tom meču, a i jedan njemački novinar je rekao da braće Kličko ne bi bilo da je Željko ostao u ringu. Znam da zvuči prepotentno, ali takav je osjećaj da to možeš. O tome je govorio i Muhammad Ali”, kazao je Mavrović za Sportklub, a još uvijek ne može zaboraviti taj meč.
“Razgovaram o njemu svakodnevno. Ljudi se sjećaju meča i pitaju za sedmu rundu pa se krene u širi razgovor. Meč koji je moj najznačajniji i najveći u karijeri, a tada sam preforsirao svoje tijelo i u 29. godini nisam više bio sposoban vratiti se boksu. Lewis me spominjao i kasnije i nikad nije podcjenjivao ono što sam u tom meču napravio. Samim tim mogu biti zadovoljan tim mečom. Susretao sam se Lewisom nekoliko puta u prolazu, ali ne na duže vrijeme. Odmaknuo sam se od boksa odmah i u poduzetničkim vodama se izolirao od sporta i boksa. Nije me bilo u tim krugovima”, kazala je Šaka sa Srednjaka, koji žali za sedmom rundom.
“Boksački bih napravio drugačije i znao to iskoristiti i završiti meč. No, sve postoji s nekim razlogom za tvoj osobni rast, rast kao čovjeka. Pitanje je što bi bilo da sam ga nokautirao i da sam bio prvak. Kako bih se ponašao, bih li bio nešto što sad nisam, teško je reći. Mnogima je žao koji su navijali za mene i meni samom još više, ali vjerujem da je sve s razlogom”.
Mavrović je nakon meča za naslov prekinuo karijeru, pokušao se vratiti u prosincu 2012., ali je odustao zbog napuklog rebra. Prema anketi Sportskih novosti proglašen za najboljega športaša Hrvatske 1995. i 1997. godine.
