Jedan od najboljih svjetskih boraca u boksu golim šakama, Marko Martinjak, odvojio je vrijeme te nam je progovorio o revanšu protiv Jaromea Hatchea, pripremama, prvom meču, ali i ‘freak fightovima‘ koji su postali svakodnevica u borilačkom sportu.
Bliži se veliki revanš protiv Jaromea Hatchea. Teku li pripreme po planu i jesi li što mijenjao u taktici naspram posljednjeg meča?
Prije svega, pozdrav čitateljima Fightrooma. Pripreme teku po planu. Već sam prije par tjedan bio spreman, sad samo usavršavam neke sitnice. Odboksavanje, još nekoliko sparinga i ja i Hatch ćemo odmjeriti snage. Što se tiče taktike, izbjegavat ću njegove nalet i kontre, a ovoga puta sam pripremio i malo iznenađenje za njega. Taj dečko jednostavno nije na mojoj razini boksa i on neće biti spreman za ovo što sam mu pripremio.
U prvom meču si dominirao protivnika. Rušio si ga dva puta, ali naposljetku je presudio taj njegov sudbonosni udarac s kojim je završio meč. Možeš li nam malo opisati taj dio meča i kako je došlo do tog trenutka nepažnje?
Dogodilo se sljedeće, dominirao sam, rušio ga dva puta, ali se u jednom trenutku pojavio ‘dečko iz Dubrave’, taj inat i prkos. U tom trenutku nepažnje sam ja spustio ruke. On je u tom trenutku eksplodirao i bacio je taj overhand koji je presudio. Pogodio me u uho, uništio mi je centar za ravnotežu i nisam se uspio oporaviti od svega tog.
Boks s golim šakama je relativno mlad sport koji je u razvoju. Možeš li nam usporediti kako to izgleda danas naspram onda kad si ušao u to?
Ovaj sport rapidno raste, a ja se sjećam kad smo se u počecima borili u Coventryju po nekim šatorima. Danas, njihove priredbe su u O2 Areni, boksao sam i na priredbi u Dubaiu. BKB bi trebao pred kraj ljeta ići i u SAD, a na toj priredbi bi trebao boksati i ja. Sport raste jako velikom brzinom, čak bi se usudio reći da raste brže nego nekad MMA.
Da se vratimo i na tvoj revanš. Lokacija nije Dubai nego London. Hoće li i taj dio utjecati na tvoju pripremljenost, pošto si ipak u Europi, a ne na bliskom Istoku i ne moraš toliko putovati.
Razlika je samo jedan sat, ali London je moja kuća. Ovoga puta ići će 20-tak ljudi iz Hrvatske sa mnom, a u Engleskoj imam dosta navijača od tamo, tako da smatram da će O2 arena biti moj domaći teren.
Da se osvrnemo malo i na Armus Gym kojeg si član. Vidiš li već neke mlade momke koji imaju potencijal za napraviti nešto više?
Imamo naravno par dobrih dečki ju. Tu je Nikola Josipović. Dvostruki je državni prvak u low kicku i prvak države u K-1. Tu je i Marko Mlinarić koji je prva godina seniora pa se malo privikava na to. Semir Smailović je tu. Dečko ima 15 godina i stariji je kadet, po meni je jedan od najvećih potencijala koje sam ja uopće vidio. Svi oni moraju biti 100 posto u tome, biti spremni na veliko odricanje i žrtvu. Vrijeme će pokazati da li su oni za to.
Osim tebe, u svijetu borilačkog sporta imamo zaista sjajna imena poput Hrgovića, Babića, Delije, Rakića, Soldića i drugih. Tu je naravno i FNC koji iz priredbe u priredbu ide prema naprijed. Kako komentiraš čitavu borilačku scenu?
Općenito, ja iskreno ne pratim više toliko koliko sam nekad pratio borilačku scenu. Isključivo sam fokusiran samo na sebe. Imam jedno pravilo koje sam naučio u životu, a to je, zašto bih pratio nečiji rad, ako netko ne prati moj? Podržavam sve naše dečke iz regije, pogotovo naše Hrvate. Sve su to dečki s kojima sam nekad trenirao. Svi će oni uvijek imati moju podršku. Iako je prva polovica ove godine bila turbulentna. Svi smo se spremali uzeti neke velike titule i pobjede. Vjerujem da će se s pobjedom u mojem meču krenuti ka boljoj budućnosti i da ćemo imati uspješan naredni period.
Dakle, vjeruješ u bolje sutra?
Uvijek vjerujem u bolje sutra, ja nisam od onih koji će nakon poraza plakati i tražiti izlike. Jednostavno kad izgubim, kažem da sam izgubio svojom greškom. Uostalom, ja svoje mečeve ne želim prepustiti sucima, nego stalno tražim nokaut.
Mnogi miješaju BKB i BKFC. Prepirka je stalno o tome koja je organizacija kvalitetnija. Tvoje mišljenje o tome?
BKB je prva legalna organizacija. Englezi su prvi počeli s tim. BKFC se poslije uspio legalizirati, a oni imaju par dobrih imena, ali oni idu kvantitativno. Uzimaju bivše UFC zvijezde, ali osim njih nisu na razini organizacije u kojoj se ja borim. U međusobnom obračunu organizacija, mislim da bi BKB veoma lagano pobijedio.
Progovorio nam je Martinjak i o Freak fightovima, a kaže da bi vrlo rado odradio neki, ukoliko dođe neka dobra ponuda.
Volio bih se ja i s Jake Paulom potući, mislim da bih ga prebio. Da se razumijemo, dečko trenira i tu se nema što reći. Taj dečko posjeduje neko znanje, a sad pogledajmo malo njegove protivnike. To su sve umirovljeni UFC borci i bivši košarkaši.
Kad smo već kod freak fightova, da li bi se okušao s nekim iz regije?
Ma ne, nisam ti ja za to. Ponudili su mi jednom da se borim sa Goranom Reljićem. Bila je odlična lova, ali rekao sam Reljiću: ‘Što nije bolje da mi tu tučemo Engleze, Amerikance ili tko god dođe, nego da se međusobno borimo. Na kraju krajeva, mi smo i privatno prijatelji. Premala smo država da se sad mi međusobno u Engleskoj tučemo.
I za kraj, neko tvoje predviđanje revanša te poruka za protivnika..
Nadam se da će doći spreman, jer ću ja doći spremniji nego prvi put. Predviđanje? Pobjeda će biti, nebitno bila ona na bodove ili nokautom. Ovoga puta ga idem stvarno nadboksati. Neću srljati kao posljednji put i ispasti papak, nego će pristup biti mnogo pametniji. Prošli put sam pripremio ražanj a zec je bio u šumi.
Ovoga puta neće se pojaviti ‘dečko iz Dubrave’?
Ovoga puta neće, sada će doći boksač iz Dubrave…
Marko Martinjak će svoj meč odraditi 25. lipnja u Londonu, a u O2 areni će se pokušati osvetiti za poraz kojeg je doživio u Dubaiu. Marko je pokazao kvalitetu, ali trenutak nepažnje je pokazao koliko je ovaj sport surov, a mi vjerujemo da će se u revanšu pokazati da je Martinjak ipak kvalitetniji borac.
