Ponovno smo s Vama u intervjuima za FIGHTROOM, a ovaj smo put iskoračili u svijet boksa. U naš je studio stigao hrvatski boksač čija je popularnost jako brzo napredovala kao i on na teškaškoj ljestvici, a to je Alen ‘The Savage’ Babić (30, 6-0-0)!
Progovorio nam je o dosadašnjoj karijeri, iskustvima s Dillianom Whyteom i kako je uopće završio pod njegovim okriljem, rivalstvu s Filipom Hrgovićem i odlaskom na novi meč, a sve možete pogledati na našem YouTube kanalu i pročitati u nastavku.
POGLEDAJTE VIDEO: Alen ‘The Savage’ Babić za FightRoom
Posljednji smo ga put gledali u ringu u studenom prošle godine kad je nokautirao Toma Littlea (33, 10-9), a nakon toga morao je na operaciju ramena.
– Boksao sam s Littleom i taj čovjek je toliko velik i tvrd je k’o kamen. Ja sam bacio preko 300 udaraca, a svaki udarac sam nešto slomio sam sebi, tu mi je otišlo rame već u prvoj rundi. To sam rekao Leu na pauzi da ne osjećam rame i da je otišlo. Vratio sam se kući i trenirao dva mjeseca kroz bol, kao ono – Spartanac. Čitao sam spartanske izreke i bio frajer pa napravio još veće probleme, a na operaciji sam bio prije mjesec dana i sve je prošlo dobro na operaciji, a dobro ide i oporavak – započeo je ‘The Savage’ pa nastavio o borbi:
– Prezadovoljan sam jer sam dao sve za publiku. Doslovno sam išao unutra da završim život čovjeku, to nije lijepo reći, ali tako je. Htio sam vratiti old school boks i imao sam chip na ramenu da to moram napraviti, a to se pokazalo i na mom tijelu. Bio sam savršeno spreman i onda bez ijednog primljenog udarca završio na operaciji. Leo je bio jako zadovoljan i rekao da ne moram umiroviti svakog i da je dovoljno biti atraktivan. Umirovio sam drugog čovjeka, moram ipak malo smanjiti intenzitet udaraca – rekao nam je Alen kroz smijeh.
‘Dilliana sam rušio na sparingu, a onda je rekao da će mi biti menadžer’
Prvu je profesionalnu borbu odradio u srpnju 2019. godine kad je slavio u Rimu protiv Lazara Stojanovića (0-7-1), a kako je zapravo došlo do njegovog ulaska u profesionalni boks. Eh, to je prava priča.
– To je kaos priča. Umjesto Sepa sam došao na sparing kod Arthura Beterbieva. Leo me gurnuo, rekao im je da sam dobar za sparinge, a ja nisam dobar za sparinge. Ja te mogu samo nokautirati, ne možeš tu puno naučiti. Umjesto Sepa sam otišao u Kanadu i sparirao sam samo dvije runde jer više nije želio raditi. Tamo me vidio jedan trener i preporučio Dijakoviću i kad je Kabayele tražio sparing partnera je Dijaković preporučio mene pa sam tako završio kod Dilliana jer je nakon toga Dijaković mene preporučio Dillianu koji je tražio sparing partnera jer je vidio da se mogu nositi s Kabayeleom bez problema. Tako sam završio u Londonu i prvi sparing išao 100% kao i uvijek, a ljudi ne vole takve partnere jer je to jako grubo i nije ugodno. Nisam ni dobar za sparing partnera – govori nam ‘Savage’ u dahu pa nastavlja:
– Došao sam kod Dilliana i rekao da idem na sve ili ništa i rušio sam ga u prvoj rundi. On je imao 130 kila, a ja 89, stavio sam još tri majice na sebe da izgledam veliko jer sam bio malen, mršav. Napao sam ga svim što sam imao, a on je bio u šoku jer uopće nije bio u treningu. Kad sam ga srušio se digao i rekao da želi još jednu rundu, pa još jednu i odradili smo pet rundi prvi dan. Nije me uspio slomiti, onda je rekao da će mi biti menadžer. Ja sam gledao što ti to znači, ja imam menadžera. A kad mi je rekao da ću boksati za njega za dva tjedna u Londonu, bio sam u čudu. Onda mi je platio kartu do Zagreba gdje sam riješio licencu jer nisam imao profi licencu, a kad sam se vratio došlo je do sljedećeg problema jer oni imaju pravilo da inozemni borac ne smije debitirati u Engleskoj. Onda su mi u međuvremenu rekli da odem u Rim i odradim meč. Mislio sam da će to biti neka mala priredba, a došao sam na meč u Koloseumu. Pet dana nakon toga sam imao meč u Londonu, sad kad priča mi to izgleda nevjerojatno, ja nisam više znao u kojoj sam državi. Na kraju sam nokautirao Morgana s prvim udarcem, onda je sav teret pao s mene – jasan je ‘The Savage’.
Nakon druge pobjede u profi karijeri protiv Morgana Dessauxa (38, 6-9) nanizao je još četiri pobjede u godinu dana, a kako na to sve gleda Dillian Whyte (32, 27-2) koji će nakon poraza od Alexandera Povetkina (41, 36-2-1) dobiti priliku za uzvrat.
– Jako je zadovoljan. Dobro da nije prezadovoljan jer me kroz par mečeva može gledati kao prijetnju, ali ja to ne želim. To je čovjek koji mi je dao priliku, Leo me napravio. Svi bi se danas borili u UFC-u, doći će u dvoranu i reći ‘ja ću se boriti u UFC-u’. Nećeš. Jako puno novaca i svega treba, znam koliko on plaća moje protivnike i još meni plati. Jako je sretan i ima velike planove sa mnom. Čujemo se na dnevnoj bazi, on je baš ljudina i prijatelj. Ima neke stvari koje mi smetaju, ali nitko nije savršen. Nikad mi nije nabio na nos, samo mi je rekao ‘pobijedi, nemoj se zaje*avat’. Trebao je imati meč, ali Povetkin ga je odgodio za 27. ožujka. Bit će to u Portugalu na priredbi na kojoj bi i ja boksao da nisam ozlijeđen – kazao nam Alen.
‘Bez boksa nemam ništa, a ljudi su zaboravili da svi poslije 80 kg mogu nokautirati sve’
U Hrvatskoj je bio među najboljima, a za njega se i nije čulo. Ali nije to slučaj samo u boksu, već i u većini borilačkih sportova.
– Najbolji odgovor je da se nama iz Hrvatske jako teško probiti. Teško je doći do negdje, a ja sam ne znam ni sam kako došao do MatchRooma. Da dođem na tu veliku pozornicu i da ne dam sve od sebe, pa a bih se ubio. A boksao sam i protiv nokautera Shawndella Wintersa koji me mogao nokautirati u svakoj sekundi. I rekao sam oke, neka me nokautira, ali da ja dam sve od sebe, da ne odem bez ‘ispaljenog metka’. Nekad mi borci presporo uđu u te mečeve u KSW-u. Brate, u KSW-u si, idemo na glavu, Ja sam sve riskirao za tig šest, devet ili 12 minuta. Nemam tu vremena pokazivati to sam naučio u dvorani, moraš napraviti nešto po čemu ćeš ostati upečatljiv. Tako je Čalić dobio veliku priliku protiv Buatsija, a ja sam mu rekao da mora iskoristiti tu situaciju. Dao sam mu nadimak ‘Houdini of boxing’, ljudi te po tome moraju zapamtiti, moraš im dati tu svoju magiju. A on je bio onako više ‘ne bi’ i na kraju nije izvukao ni blizu koliko je mogao – osvrnuo se ‘The Savage’ na meč Marka Čalića (33, 11-1) protiv Joshue Buatsija (27, 13-0).
A kako na to sve gleda nakon ovakvog uspjeha?
– Nadao sam se, znao sam da to mogu. Ali sreća igra i veliki faktor jer svakog protivnika nisam znao do tjedan dana prije jer su mi protivnici odustajali, sve je to velika igra sreće. Svi imamo sudbinu koju pratimo, a mislim da su mi došli savršeni borci u savršeno vrijeme. Nadam se da će me i dalje pratiti ta sreća, a na meni je bilo da najbolje odradim ono što radim. Cijeli svoj život sam posvetio boksu i bez boksa nemam ništa. Vjerujem da sam to zaslužio i da ću tako i nastaviti – smiren je Babić.
Mnogi mu znaju reći kako je malen za teškaša, ali Alen podsjeća na povijesne činjenice.
– Holyfield je imao 94 kile, Mike Tyson je imao 96 kila, ljudi su zaboravili tko su pravi teškaši. Meni je 10 puta lakše, što si teži, meni je lakše. Little je imao 118 kila, a ja 94 pa nije izgledao jače od mene. Nije teškaš od 120 kila, ne možeš se ti kretati i bacati udarce. Sve poslije 80 kila su jaki udarači. Oni mogu nokautirati sve na svijetu, ljudi su to malo pobrkali, a Kličko je kriv za to jer je do njega bilo puno ljudi koji su manji, a teškaški prvaci. A nakon njega je to ostalo da moraš imati dva metra i 120 kila, ljudi imaju krivu percepciju. Ali meni to ne smeta, govore mi da sam najmanji, a ja im kažem ‘samo dođite’. To je jedan dio hypea, da toga nema bio bih jedan od milijun, ovako sam poseban. Gledam boks od 1910. do danas, moraš znati gdje si. Ljudi danas znaju samo Klička i Joshuu i gotovo – pokazao je Alen koliko je ‘u boksu’.
‘Hrgović i ja se baš ne volimo, idemo iskoristiti to rivalstvo’
A kad se spominje Alen ‘The Savage’ Babić, ne može se ne spomenuti i trenutno najbolje rangirani hrvatski boksač Filip Hrgović (28, 12-0).
– Ne da nismo u kontaktu nego… Bježi od mene kao ne znam što, ali ni ja ne želim ništa s njim. Boksao sam u Rijeci dvije godine pa dvije u Sesvetama, a tad više nisam vidio nekakav napredak za sebe. Tad nisam bio neka klasa, mislim jesam za Hrvatsku jer ljudi danas krivo gledaju. Tek kad dođeš van vidiš koliko si dobar, biti dobar za Hrvatsku je toliko nebitno. Rekao sam Hearnu: ‘Daj mi prijenos za Hrvatsku, moji prijatelji i ljudi to žele gledati’. Rekao mi je da je Hrvatska mala da oni nemaju ništa od toga jer oni prodaju milijune PPV-ova, a kod nas će to kupiti 15 ljudi. Otišao sam kod Leonarda Pijetraja jer je to ime za koje znaš. Ako si ikad čuo da je netko uspio u boksu, trenirao je kod Lea. Tamo je bio Hrgović i tad su već bili u lošim odnosima, a to je bila javna tajna. Bio sam na Pijetrajevoj strani jer me uzeo kao sina, a Hrga je bio kontra svih, kasnio na treninge i tako. Bilo je takvo vrijeme, cijeli je klub bio u lošoj atmosferi. Počeli smo se nešto družiti, ali jako, jako malo. Nije mi nikad odgovarao, nikad nisam mislio da je previše pametan da bi imao o čemu pričati s njim – prisjeća se Babić dolaska u Sesvete pa govori o nastavku karijere:
– Trebali smo zajedno ići boksati za Sauerlanda, ali je on želio reći da ne želi s nama. Nikad mu to nisam zamjerao, ipak je on zvijezda. Onda je on otišao tamo i to je tako ostalo. Nisam imao ništa za ni protiv njega. Onda sam vidio neke njegove komentare kad sam krenuo u profi boks da ne smijem pričati s njim, da je neka najveća faca na svijetu, to me baš naljutilo. Išao je pričati protiv Lea, protiv trenera koji ga je stvorio, takve ljude ne volim. Dosta sam vremena na ulici proveo kroz posao i sve i to kod mene ne može proć. Tu smo stvorili jednu averziju jedan prema drugom. Ni on mene ne voli, tako da je to sve okej, mi smo točno na pola. Rekao sam kad već imamo takvo pravo, iskreno rivalstvo, idemo to iskoristiti, napraviti veliki meč. Počeo sam ga izazivati jako rano u karijeri kad sam bio 250., a sad sam 39. On je dvadeset i neki, to nije velika razlika. I Hearn je spomenuo par puta da će to biti veliki meč u Hrvatskoj. Želim napraviti taj meč u Hrvatskoj pa neka on mene nokautira u prvoj rundi, nema problema. Izgubio sam toliko puta u životu da se ne bi sad mogao sjetiti, sigurno 100 puta. On nikada nije izgubio, on je ‘Golden Boy’. Privući ćemo ljude, arena u Puli, Maksimir, Poljud, bilo gdje. Privući ćemo masu ljudi, a masa djeca otići će u boksačke dvorane, samo to je meni cilj. Nikakva pobjeda, osveta, pobjeda nije bitna. Ali je imao četiri pet poraza, svi gube. Osim Mayweathera, ali on je svoja priča.
‘Kennedy me pitao: ”What was all that lizard sh*t?’, zakrcali su mu Instagram’
Babićeva popularnost naglo je porasla jer je njegova srčanost i temperament okupila dosta njegovih obožavatelja koji se nazivaju ‘Savage Army‘.
– Sve mi znači. Novac je toliko nebitan kad dođeš tu di sam ja. Sad sam bogataš za ono što sam prije bio, a za običnog čovjeka ja sam siromah. Novaca nema u boksu, kad bi mogao živjeti od boksa da kupiš kuću i sve, moraš biti Dillian Whyte. Par ljudi imaju vile, drugi nemaju ništa. Pa i Ruiz je tek nakon pobjede protiv Joshue rekao da se sad ne mora brinuti što će jesti. A to je bio pravi boksač, on je pokazatelj koliko novaca nema u boksu. Ja sam rekao da mi novac nije bitan, rekao sam dajte moje novce nekom, nađite mi boljeg protivnika. Tako je bilo i s Wintersom, on je koštao Dilliana oko 40.000 funti samo da dođe na meč. Meni ne treba ništa, daj da napravim nešto za publiku da me zavole. Ljudi cijene iskrenost, zato ljudi možda i ne vole Hrgu jer nije iskren. Glumi kao da ima četiri fakulteta, a možda ni osnovnu školu nije završio. Nije baš da priča fino, a ja idem iskreno u to, cijelog sebe otvorim. Reći ću ti što mislim, cijenim ako je netko iskreno uplašen ili iskreno bahat kao Mayweather. Samo budi iskren, nemoj glumiti.
A iza njega je i još jedna, reptilska vojska iz Facebook grupe ‘Podcast Inkubator Reptili‘. Mnogi sportaši neki put jednostavno ‘nemaju vremena’ zaustaviti se kad ih traže fanovi, ali Alen je druga priča.
– Ljudi me zaustavljaju, žele se slikati i onda kažu hvala. Što hvala? Pa to je moja odgovornost prema Vama, ja što sam dobio to moram i vratiti. Gdje god idem tu je i moja vojska, pa Reptili su ubili Wintersa. Zamolio sam im da Kennedyju to ne rade jer je dobar dečko, a oni su ga ubili. Kasnije me pitao ‘What was all that lizard sh*t?’, zakrcali su mu Instagram, a to jako puno utječe. Znam kad imaš meč, slušaš muziku ili što već. Ja sam imao mobitel i na dan meča dobio poruku ‘Ej, di će se prenositi meč?’. Pa razbio bih mobitel na tri dijela, a sad zamisli kakav je psihološki efekt kad dobiješ 1000 poruka od Reptila, a oni strašno pomažu meni, Rakiću, Erslanu, svima – smije se ‘The Savage’.
Operacija ramena je iza njega, a sad slijedi oporavak i novi treninzi. Za kraj, kad ga opet možemo očekivati u ringu?
– Javio sam Hearnu da sam spreman za 21. ožujka, ali naravno neću, još nisam ni blizu. Prošlo je najgorih dva tjedna, još jedno mjesec dana mi treba da počnem full trenirati jer još nisam ništa počeo raditi s desnom rukom. Možemo očekivati meč krajem svibnja ili u lipnju da budemo sigurni, i kad bih mogao dobiti još tri meča do kraja godine, bila bi identična godina kao prošla. Volio bih ako mogu nagurati ta četiri meča – završio je ‘The Savage’.
